Gost u našem novom razgovoru je Abdulah Selimović Abi – kineziolog i od nedavno trener u Veslačkom klubu Karlovac u našoj školi veslanja za najmlađe.
Abdulah Selimović, poznatiji kao Abi, ima dugogodišnje sportsko iskustvo i veslanjem se bavi gotovo čitav život. Njegov sportski put započeo je još u rodnoj Puli, a kroz godine je prošao sve razine veslanja – od mladih kategorija, preko veteranske konkurencije, do rada s reprezentativcima. Kroz svoj rad u različitim klubovima stjecao je iskustvo u vođenju, selekciji i treniranju mladih sportaša, spajajući znanje kineziologije s praktičnim iskustvom na vodi. Od nedavno je dio Veslačkog kluba Karlovac, gdje kao trener u školi veslanja prenosi svoje bogato iskustvo na najmlađe veslače i veslačice, oblikujući uz ostalu ekipu na klubu novu generaciju uspješnih sportaša.
VKK: Abi, za početak — možete li nam reći nešto o sebi? Otkud ste i kako je počeo vaš put u sportu i veslanju?
Abi: Rođeni sam Puležan. Tamo mi je dio najvažnijih ljudi i tamo se osjećam, iako već gotovo 20 godina živim u Karlovcu. Supruga Milena je Karlovčanka i tako je to krenulo. Kao i svaki klinac u bivšoj državi, prolazio sam kroz različite inicijacijske aktivnosti. Tako sam 1979. godine jedno jutro (u 05:30 – tako sam saznao da tada imaju trening) ušao u prostorije VK Istra. Došao sam i ostao u veslanju – zauvijek.
VKK: Kada ste se prvi put susreli s veslanjem i što vas je privuklo tom sportu?
Abi: Već sam rekao kada sam počeo, ali što me privuklo sada mogu objasniti – veslanje je najljepši, najbolji, ali i najnaporniji način da se izgradim kao čovjek. Spaja čovjeka, prirodu i spravu, i na taj način svladavaš prostor i vrijeme svojom snagom, voljom i sposobnošću.
VKK: Dugo ste bili aktivni u Veslačkom klubu Korana. Kako je izgledalo vaše iskustvo tamo?
Abi: U VK Korana sam došao nakon što je moj sin Ruben počeo trenirati prije tri godine. Ponudio sam se za pomoć u razvoju mladih u njihovim prvim koracima, ali i s željom da nastavim veslanje u veteranskim kategorijama. VK Korana je jedan od najstarijih klubova u Hrvatskoj i ima posebno mjesto u hrvatskom veslanju. Rad sa mladima pružao mi je priliku da prepoznam one koji htijenjem, radom i sposobnošću pokazuju interes za regatno veslanje. Sinergija s roditeljima i ključnim članovima uprave davala mi je pozitivnu energiju i potvrdu da radim dobro. Sa mladim veslačicama i veslačima u školi veslanja stvorili smo sjajnu ekipu. Neki od njih danas su na popisu reprezentacije Hrvatske sa značajnim uspjesima. Sve to je omogućilo da svoje dugogodišnje iskustvo u veslanju prenesem na novu generaciju i nastavim graditi sportsku kulturu u klubu.
VKK: Kako to da ste se sada pridružili Veslačkom klubu Karlovac? Što vas je privuklo ovom klubu i kako biste usporedili rad u VK Karlovac i VK Korana?
Abi: Sa radom u VK Korana morao sam prestati 2024. godine zbog službenih obveza u kojima fizički nisam mogao voditi treninge. Nakon godine dana, početkom 2025., ponudio sam se VK Korana nekoliko puta, ali dobio sam povratnu informaciju da trenutno nemaju potrebu za mojim angažmanom jer su angažirali mlade trenere. U rujnu 2025. pozvao me trener Tihomir Jarnjević na razgovor vezano za moj angažman u VK Karlovac. Malo smo razgovarali, „gledali se“ i eto – sada idemo zajedno naprijed. Privuklo me iskustvo i profesionalizam kluba, ali i prilika da kroz školicu veslanja prenesem svoja desetljeća iskustva mladim sportašima.
VKK: Što vas najviše veseli u radu s djecom i mladim veslačima?
Abi: Moj stav kao časnika HV, dragovoljca 1991. godine, ali i kao profesora kineziologije, je da svi u Hrvatskoj trebamo raditi na stvaranju mladih, „uspravnih“, radno i životno sposobnih ljudi, muških i ženskih. Imam veliko iskustvo u vođenju, obučavanju i selekcioniranju ljudi, i rad s mladima smatram nezaobilaznim kako bi se stvorila kritična masa zdravog tkiva u Hrvatskoj. Kada radim s djecom i mladima, sve svoje dugogodišnje iskustvo iz sporta i veslanja koristim kako bih im prenio discipline, fokus i radne navike koje će im koristiti u životu.
VKK: Kako izgleda jedan tipičan trening pod vašim vodstvom? Postoji li nešto po čemu biste rekli da ste “prepoznatljiv” kao trener?
Abi: Jako sam fokusiran. Rad s mladima zahtijeva da svaki trening bude maksimalno usmjeren na njih. Život ih „udara“ jako, a današnja ograničenja ne vode ka dobrom. Iako radim s mladima, trudim se stalno objasniti ZAŠTO je neka vježba ili potez važan, i spreman sam ponavljati. Jako sam uporan. Djeca moraju biti što više vani, na zraku. Veslanje je samo po sebi sport na otvorenom, a uz to tu je i čamac – vesla, priprema čamca, podešavanje nogara, kutevi na ušicama – i neophodan je zajednički rad. Roditelji se ponekad zabrinu zbog žuljeva, mokrih gaća i majica, ali nitko se zbog toga nije razbolio. Kroz svaki trening nastojim prenijeti svoje dugogodišnje iskustvo, od tehnike veslanja do pripreme tijela i uma.
VKK: Kakva je atmosfera u Veslačkom klubu Karlovac i kako funkcionira suradnja između vas i trenerice Ivane Vrbetić Lipošćak, ali i suradnja s upravom?
Abi: Trenerica Ivana je zmaj – organizira sve s osmijehom i htijenjem. Uspješno trpi moj angažman, jer ja uvijek imam određene zahtjeve prema mladima. A oni to vole, vjerujte mi, znam. U suradnji s upravom, iskustvo koje sam stekao kroz dugogodišnji rad u veslanju omogućava mi da se lako uklopim u tim i doprinosim kvaliteti rada kluba.
VKK: Što smatrate najvažnijim kod odgoja i treniranja mladih sportaša?
Abi: Najvažnije je osvijestiti djecu što da rade sa svojim tijelom i umom – dakle PSIHO-FIZIČKA spremnost. Neki „stručnjaci“ uporno pokušavaju razdvojiti ove dvije domene, ali to je pogrešno. Djeca se moraju kotrljati, snažno vikati, pjevati. Sve više pokazatelja ukazuje na to da djeca danas ne znaju skočiti unazad ili trčati uzbrdo natraške. Ipak, ima dosta ljudi – „svjetionika“ – koji daju smjer, a osobito ističem svog dragog prijatelja, kolegu dr. sc. Peru Kuterovca. Dugogodišnje iskustvo mi pomaže da prepoznam potencijal i razvijam sposobnosti mladih sportaša na pravi način.
VKK: Koji su najveći izazovi u radu trenera veslanja?
Abi: Kada ste trener koji je i sam bio veslač, a imao sam i reprezentativni staž, uvijek je izazov pronaći pravi način da mladi, u hrpi aktivnosti i zahtjeva treninga, u različitim vremenskim uvjetima i pritiscima koje roditelji ponekad postavljaju zbog školskog razvoja, pronađu svoj smjer. Dugogodišnje iskustvo mi omogućava da balansiram između zahtjeva treninga i psihofizičkog razvoja mladih veslača.
VKK: Imate li osobni trenerski moto ili neku poruku koju često dijelite s djecom na treningu.
Abi: POBJEDA VOLI PRIPREMU.
VKK: I za kraj – što biste poručili onima koji razmišljaju o tome da se priključe veslanju i VK Karlovac?
Abi: Roditelji, udahnite, napravite korak i dopustite djeci da izađu iz „vaše zone komfora“ kako bi danas i sutra mogli biti uspravni, samopouzdani ljudi. Klinci, dođite – nikad neće biti dosadno, a možda vam se veslanje i svidi.